Što je osobni stečaj
Dužnik, osoba koja je objavila osobni bankrot, zadržava samo minimalni dio nužan za preživljavanje (koji obično iznosi trećinu mjesečnih prihoda, a ponekad i manje), bez plaće, kreditnih kartica i mogućnosti novog zaduživanja i bez mogućnosti da samostalno donosi bilo kakve financijske odluke. Fizička osoba ne prestaje postojati nakon stečajnog postupka, pa tako ne prestaju niti potraživanja vjerovnika, dok se ne isplate u potpunosti. No, dužnik ima priliku do završetka stečajnog postupka podnijeti zahtjev kojim traži razrješenje obaveze plaćanja dugova koji su nastali od početka postupka, a koji se do završetka postupka nisu naplatili.
Otpis duga nije dozvoljen u svim slučajevima. Na njega nemaju pravo dužnici osuđeni za imovinsko-gospodarsko kriminalno djelo, dužnici koji su prije pokretanja stečajnog postupka dali lažne, netočne ili nepotpune informacije o materijalnom stanju, osobe kojima su obaveze već otpuštene, osobe koje se nisu pridržavale uputa skrbnika i vraćale dugove prema predviđenom planu i programu i slično. Prednost proglašenja osobnog bankrota jest činjenica da u tom slučaju nema primjene nemilosrdnog ovršnog zakona kada vrši pljenidba imovine i dužnike se pretvara u socijalne slučajeve bez prilike da reprogramiraju svoje dugove, srede svoje financije i krenu od početka.
Prednost za vjerovnike je ta što su insitutom osobnog bankrota svi uključeni u namirenje dugova na pravedan način. Prezaduženost pojedinaca nije uvijek i samo posljedica lošeg postupanja dužnika već i značajan pokazatelj siromaštva i neodgovorne politike banaka. Osobni stečaj je krajnje rješenje. Prije odluke o osobnom bankrotu treba dobro razmisliti i svakako nastojati vlastitim zalaganjem srediti svoju financijsku situaciju.
Tko može zatražiti osobni stečaj
Prema iskustvima povjerenika koji provode izvansudski postupak pred savjetovalištima Fine, većina potrošača nema imovine, ili ima imovinu neznatne vrijednosti, te nije u mogućnosti otplaćivati svoja dugovanja niti u smanjenom iznosu. Takvim potrošačima jedini je cilj da nakon provedenog izvansudskog postupka pred savjetovalištem te postupka stečaja potrošača pred nadležnim sudom, budu oslobođeni od preostalih obveza. Međutim, varaju se oni koji misle da će im banke, telekomunikacijske tvrtke ili netko treći, jednostavno prebrisati dugove ako pokrenu osobni stečaj. Prema iskustvima ostalih zemalja EU-a, osobni bankrot vrlo je neugodna stvar za svakog dužnika. Podrazumijeva se da će dužnik najprije prodati svu imovinu kako bi namirio dugove.
Tijekom osobnog bankrota, koji traje od jedne do pet godina, zadržava samo stan i ono najnužnije za život. Potrošač u stečaju bit će podvrgnut strogom režimu ponašanja. Morat će godinama surađivati s povjerenikom, koji ima funkciju stečajnog upravitelja, prijavljivati mu svako dobiveno nasljedstvo i ostale prihode. Neće moći imati automobil, pa čak ni mobitel, osim ako mu ne treba za posao. U članku 3. stavak 3. prijedloga zakona o stečaju potrošača navodi se i mogućnost da se odredbe zakona primijene i na fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, dakle obrtnike. No, obrtnik može pokrenuti osobni bankrot isključivo ako već nad obrtom nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak, ako nema više od 20 vjerovnika, ako obveze iz obavljanja samostalne djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000 kuna te ako nema obaveza iz radnih odnosa, odnosno ako nema zaostatke u plaćama i drugim troškovima za zaposlene.
Što je osobna zadužnica
Ugovor o posudbi novca, robe, pozajmicama i slično traži neke određene papire koje su ovjerene kod javnog bilježnika kako će se novac ili roba isplatiti prisilno ili na neki drugi način ukoliko osoba ne može plaćati svoj dug na vrijeme ili za to više nije financijski sposoban. Takav papir je sastavljen u obliku osobne zadužnice koja može biti ovjerena kod javnog bilježnika ali i ne mora.
Na osobnoj zadužnici biti će ispisano ima i prezime osoba koje sklapaju ugovor o pozajmici ili posudbi, njihovi osobni podaci, adrese, OIB, dogovoreni iznosi pozajmice i dogovoreni iznos koji će se vratiti. Obje strane potpisuju zadužnicu, a osoba koja je posudila novac obvezuje se da će vratiti novac do dogovorenog datuma, a ako se to ne ispuni da će se radi naplate duga zaplijeniti sredstva sa račune dok se u potpunosti ne isplati cijeli dug. Takav način zove se ovrha i ona se ne skida s računa dok dužnik ne isplati dogovoreni iznos.