Brzizajam.com blog

Prednosti i nedostaci računalstva u oblaku

Prednosti

Kad koriste računalstvo u oblaku, poduzeća ne trebaju imati vlastite licence za softver, nema potrebe za stalnom nadogradnjom hardvera, oblak smanjuje troškove održavanja IT-a, dok računalstvo u oblaku općenito smanjuje potrošnju energije. Podaci, pohranjeni i dostupni bilo kada i bilo gdje. Stoga se poduzeća mogu usmjeriti na svoje glavno poslovanje, a njihovo osoblje ne mora gubiti vrijeme na probleme vezane uz IT. Održavanje u potpunosti provodi pružatelj usluge.

Nedostaci

Zbog činjenice da su naši podaci pohranjeni na poslužiteljima pružatelja usluge računalstva u oblaku, neka poduzeća neće biti voljna spremati osjetljive informacije u oblak - podaci MSP-a sigurni su samo onoliko koliko je siguran oblak u kojem su spremljeni. No, Google je primjerice vjerojatno sigurniji od prosječnog malog poduze­ća. Uz to, može doći i do problema s integracijom i nesigurnim prognozama troškove pri korištenju usluga oblaka. Računalstvo u oblaku zahtijeva stabilnu internetsku vezu.

Drugim riječima, bez internetske veze korisnik ne može pristupiti oblaku. Računalstvo u oblaku dobro je rješenje za mala poduzeća koja koriste male količine resursa. Međutim, kako poduzeće raste, rastu i njegove IT potrebe, što može do­vesti do naglog rasta troškova usluga oblaka. Zbog toga troškove računalstva u oblaku nije lako predvidjeti.

Pružatelji internetskih usluga

Intranet

S poslovnog gledišta važan je intranet, koji se može smatrati nekom vrstom privatnog interne­ta. Na isti način kao što internet dijeli informa­cije, intranet koristi tehnologiju internetskog protokola za dijeljenje informacija ili računalnih usluga unutar organizacije.

Bežične i mobilne mreže

Bežične i mobilne mreže sve više zamjenjuju tradicionalne fiksne mreže. U usporedbi s fiksnim mrežama, bežične mreže nude mobilnost, ali su istodobno i ranjivije. Postoje dvije vrste, bežična komunikacija u uredu ili kod kuće i mobilna mreža za razmjenu podataka na većim udaljenostima.

Bežična mreža je računalna mreža koja koristi bežičnu vezu (obično radiovalove) za umrežavanje. To je jednostavan način za izbjegavanje skupog procesa ugradnje kabelske mreže u zgradi, te omogućuje mobilnim uređajima s bežičnom karticom spajanje na mrežu s bilo koje lokacije u dosegu bežičnog signala.

Mobilna ili ćelijska mreža je radiomreža ra­sprostranjena po područjima koja se nazivaju ćelije, od kojih svaka ima najmanje jedan primo­predajnik na fiksnoj lokaciji (poznat pod nazivom bazna stanica).

Mreže

Mreža je veza između računala koja im omogućuje razmjenu podataka. Lokalna računalna mreža (Local Area Network - LAN) češće se koristi u poslovanju i služi korisnicima u ograničenom zemljopisnom području. Računala su povezana kabelima ili, sve češće, bežično. I sam internet je ogromna, javno dostupna mreža.

Postavljanje uredske mreže uključuje međusobno spajanje svakog pojedinačnog dijela hardvera i softvera. Primjerice, možete povezati svoja osobna računala, pisače, faks uređaje, skenere i telefone kako bi razmjenjivali i dijelili informacije. U novije vrijeme dolazi do pomaka od umrežavanja fizičkom vezom, npr. kabelima, prema mrežama koje funkcioniraju pomoću radioveza bez potrebe za ožičenjem. Na sličan način zahvaljujući bežič­nim telefonima više ne morate povlačiti telefonski kabel po uredu - možete se kretati i razgovarati u isto vrijeme. Upravo je razvoj bežičnih veza omogućio i brzi rast mobilnog računalstva.

Evo jednog primjera kako bi funkcionirala jed­nostavna mreža: ako vaš ured ima 4 osobe, a samo vi imate pisač, svaki put kad vaši kolege trebaju ispis dokumenta oni vam ga moraju poslati elektroničkom poštom ili ustati i doći od svog radnog mjesta do vas te vam dati USB uređaj s dokumentom za ispis. Zašto ne biste dijelili taj pisač s vašim kolegama na način da povežete 4 računala u mrežu? Tako oni mogu koristiti vaš pisač izravno, a da vas ne ometaju ili gube vrijeme hodajući na drugi kraj ureda kako bi vam dali svoj USB uređaj.

Hardver

Hardver se može definirati kao skup strojnih dijelova i informatičke opreme - ako se možete spotaknuti o njega, to je hardver! To uključuje fizič­ke strojeve poput osobnih računala (PC), medije za pohranu podataka (npr. CD-i), kabele i sl. No, da bi radila, računala trebaju softver - hardver i softver su međusobno ovisni. Hardver je fizička jedinica koja pohranjuje i prenosi informacije, softver je logički sustav i jezik koji određuje na koji način se to radi.Količina rada računala ovisi o kapacitetu njegove memorije i brzini.

Kad gledate reklame za računala, uvijek se spiminje RAM. To je skraćenica za memoriju nasumičnog pristupa (eng. Random Access Memory), koja određuje radni kapacitet računala. Memorija je poput elektroničkog arhiva u kojem svaki pre­tinac sadrži jedan bajt informacija ili instrukcija. Kad su se osobna računala prvi put pojavila na tržištu u kasnim sedamdesetim godinama 20. stoljeća, imala su najviše 64 kilobajta (KB) RAM memorije. Današnja osobna računala imaju naj­manje 1024 megabajta (MB, 1024 MB = 1 GB) RAM memorije, odnosno šesnaest milijuna puta više (danas uglavnom govorimo o gigabajtima).

Brzina računala ovisi o njegovom procesoru, odnosno središnjoj procesorskoj jedinici (eng. central processing unit - CPU), dio računala čija je funkcija obrada podataka. Procesor i glavna memorija osnovne su komponente računala. Za cjelovit računalni sustav potrebni su i drugi elementi, poput upravljačkih jedinica, ulaznih komponenata (npr. tipkovnica) i izlaznih kompone­nata (npr. monitor), uređaja za pohranu podataka te operativni sustav (središnji upravljački softver koji upravlja računalom). Hardverski uređaji koji se dodatno spajaju na računalo, npr. monitor, tipkovnica, pisač, disk, vrpca, grafička kartica, skener, kontroler, miš itd., nazivaju se perifernim komponentama.

Operativni sustav (OS) prvi je program (skup instrukcija) koji se pokreće kad uključite računalo. Njegov osnovni dio, jezgra (eng. kemel) nalazi se u memoriji čitavo vrijeme. Operativni sustav je poveznica između hardvera i aplikacija koje rade na računalu. Aplikacije "razgovaraju" s operativnim sustavom kod svake radnje korisnika, kao i u postupcima upravljanja datotekama. Operativni sustavi za koje ste vjerojatno čuli uključuju razne inačice sustava Windows (XP, Vista, Windows 7, Windows 8), Linux itd.

Uređaji za pohranu podataka privremene su ili trajne lokacije za pohranu digitalnih informacija. To mogu biti diskovi ili vrpce na kojima se po­daci čuvaju, slično kao kad imate višak fizičkog prostora u vašem skladištu. Memorija nije uređaj za pohranu već privremeni radni prostor koji računalo koristi za obavljanje poslova kao što je obrada podataka. Hardverski zahtjevi ovise o veličini baza podataka koje će se koristiti i o broju korisnika, odnosno aplikacija koje će raditi istodobno. Koliko? Kojom brzinom?

IT okruženje

Telekomunikacije

Tradicionalna telekomunikacijska infrastruktura omogućava trenutnu komunikaciju s bilo kojom lokacijom na svijetu i ključna je komponenta in­terneta, koji je postao gavni element u globalnoj telekomunikacijskoj mreži.

 Internet i world wide web

E-poslovanje umnogome ovisi o internetu, te je važno imati opće razumijevanje o tome što je on i kako radi.Internet je računalna mreža koja se sastoji od nekoliko stotina tisuća mreža diljem svijeta. Nit­ko ne zna koliko je točno računala spojeno na internet, ali je sigurno da se radi o milijardama. Nitko ne posjeduje internet. Postoje organizacije koje razvijaju tehničke aspekte ove mreže i de­finiraju standarde za izradu aplikacija na njoj, ali nijedno upravno tijelo nema kontrolu nad njom. Kralježnica interneta, kroz koju internetski promet teče, u vlasništvu je privatnih tvrtki.

Pojmovi "internet" "web" često se koriste kao istoznačnice. U svakodnevnoj komunikaciji nema razlike između "Bio/la sam na internetu" i "Bio/ la sam na webu". Međutim, zapravo se radi o dva različita termina.

 Na isti način kao što auto putuje cestom i web stranica putuje internetom, fizičkom mrežom. Korisnik interneta ima pristup širokom rasponu usluga, elektroničkoj pošti, prijenosu datoteka, beskrajnim izvorima informacija, članstvima u interesnim grupama, interaktivnim grupama, mul­timedijalnim prikazima, prijenosima u stvarnom vremenu (uživo), mogućnostima kupovine, aktu­alnim novostima te mnogim drugim uslugama.