Brzizajam.com blog

Nedostatak kontrole

Mnogi se ljudi osjećaju bespomoćno zato što nemaju kontrolu nad svojim radnim mjestima. Mnogi su  ljudi izgubili svoje poslove, ne zato što su bili loši zaposlenici, nego zato što su njihove kompanije prodane, a oni dobili otkaz. Budući da danas sve više radnih mjesta odlazi u inozemstvo, sve više ljudi osjeća da im nedostaje kontrola. Teško je osjećati sigurnost kad imate vrlo malo kontrole nad poslom i plaćom i kad ulažete u sredstva poput štednje, dionica, obveznica i zajedničkih fondova, sredstva nad kojima nemate kontrole.

Kad bi naš obrazovni sustav radio svoj posao, podučavao bi mlade ljude razlici između učenja s ciljem preuzimanja kontrole i učenja življenja bez kontrole.

Postoje tri razloga zbog kojih većina ljudi smatra ulaganje rizičnim. To su:

1. Imaju vrlo malo financijske edukacije.

2. Ulažu u stvari nad kojima nemaju kontrole, stvari poput štednje, dionica, obveznica i zajedničkih fondova.

3. Traže savjete o ulaganju od ljudi koji također nemaju kontrolu nad investicijama. Drugi korak je kontrola. Kad jednom shvatite kakva vam je poluga potrebna, sljedeći je korak pobrinuti se da ostvarite kontrolu.

Kreativnost i bogatstvo

Razumijevanje funkcija lijeve i desne strane mozga važna je zato što nas kreativnost može učiniti veoma bogatima. Zanimljivo je to što investicije kojima se bavi većina ljudi, štednje, dionice, obveznice i zajednički fondovi, ne zahtijevaju kreativnost. Zapravo, ako kao običan ulagač pokušate biti krea­tivni s tim investicijama, mogli biste završiti u zatvoru. Federalna vlast, putem agencija poput Odbora za vrijednosnice (OZV), pazi da ljudi ne bi postali kreativni. OZV pazi na ljude koji prodaju te investicije, ljude poput bankara, burzovnih mešetara i finan­cijskih planera kako bi ovi poštivali pravila. Na mnogo načina, investicije poput štednje, dionica, obveznica i zajedničkih fondova savršene su za ljude s dominantnom lijevom stranom mozga.

S druge strane, nekretnine i biznis idealni su za ljude s domi­nantnom desnom stranom mozga. Zapravo, što ste kreativniji, veći su vam izgledi za bogaćenje.

Nekoliko primjera kreativnosti.

- Kad bih ja štedio novac ili investirao u obveznice, banka bi određivala kamatnu stopu. U poslovanju nekretninama, ja sam često taj koji određuje kamate koje dobivam.

- Kad je riječ o prihodima, s nekretninama i biznisom mogu povećati ili smanjiti svoj prihod po želji. S dionicama, obveznicama i zajedničkim fondovima, drugi ljudi određuju koliki će biti moj prihod.

- Kad je riječ o porezima, kad bih prodavao vrijednosnice, imao bih vrlo malo kontrole nad porezima. S nekretninama i vrijednosnicama, mogu kontrolirati kada ću platiti poreze, koliko ću ih platiti i hoću li ih uopće platiti. Porezni zakoni napisani su tako da podržavaju ponovno ulaganje u biznis ili nekretnine.

- Mogu mijenjati namjenu imanja. Primjerice, ako na 10 jutara zemlje gledam kao farmer, bit ću spreman platiti 1000 eura po jutru. Ako istih tih 10 jutara gledam kao graditelj, mogu promijeniti urbanistički plan, što bi vrijednost istog komada zemljišta moglo povećati na 10.000 eura po jutru.

- Mogu se poslužiti vezama i "unutrašnjim informacijama" da bih trgovao komadom zemljišta ili malom tvrtkom. Kad bih se tim "unutrašnjim informacijama" poslužio u trgovini vrijednosnicama, bilo bi to nezakonito.

-  Mogu kupiti neko neprivlačno zdanje, dodati malo dekoracija, primjerice obojiti ga i povećati njegovu vrijednost.

Uvođenje novog proizvoda

Istraživanje tržišta pri uvođenju novog proizvoda nužno je provoditi vrlo rano, već u ra­zvojnoj fazi, kada je proizvod u obliku prototipa, dakle, prije nego što poslovna organi­zacija investira u inženjering, uredaje i proizvodnu opremu. Glavni cilj tih istraživanja jest utvrditi potencijal tržišta za određeni proizvod. Poželjno je da studije istraživanja tržišta za novi proizvod izrađuju vanjske institucije. Sve dok ta istraživačka institucija nije emocionalno, financijski ili na neki drugi način vezana uz organizaciju ili čak i organizacijski uključena u razvoj novog proizvoda, ona je znatno objektivnija u pribavljanju i analiziranju potrebnih informacija.

Istraživanje tržišta za postojeće proizvode

To se istraživanje tržišta provodi radi stalnog praćenja stanja na tržištu i dobivanja od­govora na pitanje koje su konkurentske prednosti, odnosno slabosti našeg proizvoda. Očito, na to pitanje ne može se odgovoriti ispitivanjem kartoteka prodaje ili prodajnih predstavnika, odnosno poslovnih organizacija (iako i oni mogu dati korisne odgovore). Najpouzdanije podatke o tome zašto kupci kupuju neku marku ili tip proizvoda mogu dati korisnici, odnosno potrošači na tržištu. Te vrste podataka menadžeri upotrebljavaju za razmatranje mogućnosti promjene ili poboljšanja postojećih proizvoda radi porasta prodaje, profita (dobiti) ili radi i jednoga i drugoga, na zadovoljstvo kupaca (poslovnih partnera).

Vrste tržišnih predviđanja

Što se tipova (vrsta) predviđanja tiče, postoji mnogo podjela, međutim, na ovoj razini razmatranja se predviđanja dijele na:

- ekonomska predviđanja - ona otkrivaju kako promjene u nacionalnome internacionalnome poslovnom okružju utječu na specifične industrije, odnosno gospodarske grane (pritom je moguće povući paraldu s primjerice hrvatskim turističkim djelatnostima i dospjelim anuitetima vrlo nepovoljnih kratkoročnih srednjoročnih inozemnih i domaćih kredita uzetih sredinom 1990-ih); ta pred­viđanja upućuju na to da opća situacija u gospodarstvu može iznimno snažno utjecati na svaki pojedini gospodarski subjekt

- predviđanja unutar industrije (djelatnosti) - ona obuhvaćaju vjerojatnost po tencijalnog plasmana pojedinih kategorija proizvoda, a na njih utječe općenita razina aktivnosti unutar industrije i opća društvena, zakonska i politička klima

- predviđanja za pojedinu organizaciju - predvida se kolike su kvantitativne i kvalitativne mogućnosti za konkretne pojedinačne proizvode i usluge koje po­slovna organizacija nudi na tržištu.

Tržišna predviđanja od dna prema vrhu (BOTTOM-UP)

Predviđanja od dna prema vrhu temelje se na procjenama prodajnog osoblja i ljudi koji se u organizaciji bave poslovima vezanim uz neku od marketinških funkcija (proizvodnju, distribuciju, promociju ili cijenu). Pouzda­jući se u njihovo poznavanje tržišta, osobito ako je riječ o već etabliranom i uhodanom, kontinuiranom poslovanju, moguće je odrediti trendove i ukupne karakteristike tržišne potražnje u budućnosti. Osim toga, u interakciji s osobljem zaposlenim u proizvodnji ili distribuciji, moguće je uskladiti zahtjeve, karakteristike i apsorpcijsku moć ciljanoga tr­žišnog segmenta s mogućnostima poslovne organizacije da se tim zahtjevima prilagodi i udovolji im u najvećoj mogućnoj mjeri.

Međutim, neki navode da je dvojbena točnost procjena koje obavlja prodajno osoblje i marketeri unutar organizacije budući da njihove procjene često nisu dovoljno realne, pa tako navode i upitne primjere organizacija od kojih jedna čak od svojih zapo­slenika traži da daju takve tržišne prognoze za područje za koje su zaduženi, s kojima će ne samo morati biti suočeni i pokušati ih ostvariti već za koje mogu osobno jamčiti. 

Promatrajući navedeni primjer, teško je vjerovati da će tako utvrđene prognoze biti po­ticajne i korisne. Vjerojatnije je da će biti nepresušni izvor frustracija za zaposlene i vje­rojatni razlog za namjerno podcjenjivanje tržišnog potencijala kako bi se dane procjene i prognoze u praksi što lakše ostvarile, odnosno da njihovo eventualno neostvarenje ne bi rezultiralo negativnim posljedicama za prognozere.